Pletenje ima veoma zanimljivu povijest. Prve početke pletenja veoma je teško utvrditi. Nije se naišlo niti na jedan mit ili legendu koja spominje pletenje kao radinost. Kako se je u početku plelo isključivo od prirodnih materijala oni su s vremenom propali. Najstariji ostaci pletiva izgledaju kao puzzle s dijelovima koji nedostaju. Pretpostavlja se da su prvi počeci pletenja bili prstima provlačenjem niti kroz petlju. Najstariji ostaci pletenja otkriveni su na Arapskom poluotoku.

Tijekom 16. Stoljeća u Europi je bio procvat ručnog pletenja te su otvorene škole i osnovani cehovi za pletenje. Prvi ceh je osnovan u Francuskoj i činili su ga uglavnom muškarci, a žene su se bavile tkanjem. Pletenje je bilo sve zastupljenije u Europi te je trgovina vunom u Engleskoj predstavljala važan dio nacionalne privrede. Izradom prvog primitivnog stroja za pletenje u 17. stoljeću pletenje je kao ručni rad počelo izumirati i ostalo je samo kao kućna radinost. Tijekom 17. i 18. stoljeća u Škotskoj su cijele obitelji bile zaokupljene pletenjem džempera, čarapa, kapa, šalova…

Džempere su prvenstveno koristili ribari jer ih je štitila od nepovoljnih vremenskih uvjeta. U 19. stoljeću pletači su imali ponovno pune ruke posla jer su se pleli odjevni predmeti za vojnike od kojih su se neki zadržali sve do danas. U tom periodu razvilo se pletenje čipke kojim su se uglavnom bavile žene iz viših slojeva društva. U zabačenim krajevima pletenje se i dalje prenosilo s generacije na generaciju tradicionalnim putem dok je pojavom knjižnica i ženskih časopisa došlo do ponovnog populariziranja ručnog rada. Danas se pletenjem bavi najviše kao hobi ili kroz kućnu radinost.