Svi smo neprestano u potrazi za idealnim načinom opuštanja i relaksacija. Pokušavamo se pronaći u alternativnim i klasičnim smjerovima. Svatko uvijek nađe nešto za sebe. Nakon godina traganja, pokušaja i pogrešaka napokon sam pronašla i ja svoj put koji me opušta i usrećuje. Našla sam ga u pletenju i kukičanju. Opušta me sam pogled na vunu, njen dodir, boje. Pletenje i heklanje me relaksira, vraća u djetinjstvo kada je to bila glavna zanimacija mojih baka tijekom dugih zimskih večeri, a finalni proizvod me veseli. Vuna, igle i kukica sa mnom su u svakom trenutku. Idealni suputnik, partner kakvog samo možete poželjeti. Uvijek su uz mene. Jednostavni za transport, lako se radi svugdje i u svakom društvu. Kako u lijepim tako i u teškim trenucima. Već par godina sve mi se vrti oko tih čarobnih niti. U svaku očicu upletem i dio sebe.
Sve faze izrade projekta opuštaju i imaju poseban utjecaj na mene. Prvo smišljam projekt koji želim izrađivati. Uvijek je usmjeren na određenu osobu, godišnje doba, putovanje ili pak na nadolazeće blagdane. Misli su mi danima zaokupljene radom koji namjeravam raditi.
Nakon smišljenog projekta bilo to šal, kapa, dekica ili pak samo dekoracija krenem u potragu za odgovarajućim nitima. Obilazak trgovina tada je za mene posebni doživljaj. Imam li priliku vunu kupiti na lokalnom sajmu doživljaj je još veći. Osim same vune i slaganja boja posebnu pažnju posvećujem sitnim detaljima. Izboru odgovarajućih gumbića, šljokica…
Relaksacija uz projekt
Nakon toga nastupa prava relaksacija. Izrada samog projekta. Uvijek radim nekoliko radova u isto vrijeme. Jedan jednostavan koji mogu raditi kada sam napeta, dok čekam u beskonačnom redu kod doktora ili pak u kafiću dok je veliki žamor oko mene. Jednostavno se isključim od okoline i radim red po red. U napetim i teškim trenucima jednostavni projekti opuštaju, mozak nije usmjeren na problem koji me pritišće, smeta, zaokupljen je samim očicama, radom.
Zahtjevnije radove ostavljam za rad u toplini vlastitoga doma. To su radovi koji zahtijevaju praćenje određenog uzorka, razmišljanje, mnogo rezanja, mijenjanja boja, mnoštvo dodatnih radnji za koje treba prostora, vremena i koncentracije. Kombiniranjem dva rada u isto vrijeme ne dovodim se u situacije da mi rad postane opterećenje.
Dok ne radim i dalje mislim na sam rad, nadolazeće blagdane ili pak osobu kojoj je namijenjen.
Sam rad je poseban doživljaj za mene. Veselim se trenutku u kojem ga poklanjam dragoj osobi. Veselim se blagdanima kada ukrašavam dom vlastitim radovima. Ili pak odlasku na piknik s heklanom dekicom rađenom od komadića vune koja mi je preostala. Svaki kvadratić podsjeća me na rad koji sam s tom vunom radila, vraća me u taj trenutak, prisječam se događaja vezanih za to vrijeme.
Za mene je pletenje i kukičanje povratak u prošlost, sadašnjost, ali i moja budućnost.
Za više informacija i video uradaka pretplatite se na naš Youtube kanal.